U posljednje vrijeme svjedoci smo masovnog odlaska mladih Hrvata, najviše Slavonaca, u Republiku Irsku. U toj novoj „obećanoj zemlji“ prema neslužbenim je procjenama trenutačno između 8 i 10 tisuća Hrvata koji su ondje pronašli priliku za rad dostojan čovjeka.
Ipak, ima naših ljudi koji iz neznanja i nespremnosti ne mogu posvjedočiti da je baš sve tako sjajno, prvenstveno prilikom samog dolaska, prilagodbe, smještaja, snalaženja. „Mnogi od njih rade najgore moguće poslove u kojima ne dobivaju redovitu plaću, a i sve dodatne usluge, poput primjerice dopune ili objave životopisa, neki posrednički subjekti, očito nelegalni, naplaćuju prilično skupo, a naši ne znaju da je to zabranjeno. Drugim riječima, ako vas u Irskoj netko zatraži da mu platite agencijske usluge što se tiče posla – to nije zakonito, strogo je zabranjeno i treba odmah prijaviti. Za sve to postoje ovlaštene agencije za posredovanje u zapošljavanju čije su usluge uvijek besplatne. Štoviše, predstavnici legalnih agencija vas dočekaju na aerodromu i odmah vas vode u osigurani smještaj. U Irskoj kad vam nude posao ne rade to zato što žele da dođete, nego zato što im trebate. Zato je važno znati da ako već morate ići u Irsku, to ne činite glavom bez obzira, s dvije tisuće eura u džepu i bez određenog plana i cilja – nego pametno i pripremljeno na sve moguće loše stvari koje se ondje događaju“ – upozorio je to Emir Stranjak, Slavonac koji u Dublinu živi i radi već 23 godine, (inače vlasnik i direktor privatne tvrtke Martello Training), prezentirajući život i rad u Irskoj sudionicima radionice koju je u Slavonskom Brodu u srijedu organiziralo Pučko otvoreno učilište Libar u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom.
„Organizirali smo ovu radionicu kako bi pomogli našim ljudima koji odlaze u Irsku da ne lutaju, odnosno da im damo osnovne upute kako otići i kako se snaći u toj zemlji. Naravno, ne želimo da uopće idu, ali ako već idu, želimo im, bez nagovaranja, pomoći da nailaze na što manje trauma i stresa, kako bi se u Irskoj što bolje snašli, da se zapravo ne razočaraju već na početku. Na radionici su bili polaznici POU Libar, zainteresirani gađani te učenice i učenici završnih razreda srednje Medicinske škole“, naglasila je Sanja Čop, ravnateljica POU Libar.
Na radionici smo između ostalog čuli da su upravo medicinske sestre najtraženije na tržištu rada te zemlje, deficitarna su im zanimanja i inženjeri strojarstva, ali i računovođe i ekonomisti. „Da, istina je da je plaća u Irskoj odlična; realnost je 450 do 480 eura tjedno. Nije život u Irskoj skup, hrana je čak i jeftinija nego u Hrvatskoj, pa i odjeća. Može se uštedjeti i jedna prosječna hrvatska mjesečna plaća. Engleski je dobro poznavati barem osnove, ali ne nužno i savršeno gramatički govoriti, jer ni 90 posto građana Irske ne govore ‘viktorijanskim’ engleskim. Rad je isključivo uz prijavu, uz besplatno EU zdravstveno osiguranje. Ali, treba biti pametan , sve dogovarati isključiv preko ovlaštenih agencija za zapošljavanje i strogo po zakonima i Republike Irske i zajedničkog zakonodavstva Europske unije. Irci su prema strancima vrlo susretljivi, posebno volonteri u Info centru za građane (Citizen Information Center) u kojemu će vam objasniti sve važne informacije primjerice kako dobiti OIB, kako otvoriti račun u banci, i koji vam sve podaci i dokumenti trebaju za što“, kaže Emir Stranjak.
Smatra da ipak ne treba ljude zastrašivati kako je život u Irskoj težak, nego naprotiv, pomoći im u svim izazovima, jer, nitko svoju domovinu nije napustio zašto što mu je u njoj bilo lijepo. „Ako već nemate izbora u Lijepo Našoj i morate otići u drugu zemlju kako biste ostvarili svoje životne ciljeve, svim srcem preporučujem vam Irsku“, poručuje Stranjak.
Ivica Vlašić