Odgovarajući na pitanje novinara koliko je realna najava premijera Oreškovića da bi Hrvatska euro mogla uvesti već za četiri godine, ministar financija Zdravko Marić izjavio je kako je teško nagađati o rokovima i okvirima u kojima bi Hrvatska mogla uvesti euro.
Pristupanjem Europskoj uniji preuzeli smo i obvezu uvođenja eura kada budu ispunjeni kriteriji za to. U programu Vlade, uz gospodarski rast i zapošljavanje, fokus je na konsolidaciji proračunskog manjka i stabilizaciji, odnosno smanjivanju javnog duga. Upravo su to dva kriterija koja u ovom trenutku ne ispunjavamo. U tom kontekstu je i izjava premijera. Što se tiče samih rokova i okvira, o tome je danas teško spekulirati. Pred nama je puno toga što trebamo ispuniti, ne samo kriterije iz Maastrichta, nego općenito da ispunimo cilj, a to je stabilizacija i smanjivanje javnog duga, rekao je Marić.
Dodao je kako o uvođenju eura Hrvatska može razmišljati nakon što ispuni te uvjete te podsjetio da tomu prethodi tzv. tečajni mehanizam koji iziskuje proceduru u trajanju od oko dvije godine. Upitan znači li to da je nerealan ulazak Hrvatske u eurozonu 2020., odgovorio je kako je teško komentirati je li to realno ili nije. Dakle, sigurno ne prije 2020. Znači, razdoblje nakon toga, o tome možemo početi govoriti, rekao je ministar Marić.
Slaže se s ministrom Marićem i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić koji kaže da mogućnost uvođenja eura ovisi o spremnosti da ozbiljno pristupimo procesu ispunjavanja Nacionalnog plana konvergencije i Nacionalnog programa reformi kojima bi realizirali pretpostavke prelaska na euro, prvenstveno one strukturne promjene koje bi omogućile povećanje potencijalne stope rasta gospodarstva.
Da bismo uopće mogli doći u poziciju prelaska na euro, najprije bismo morali tijekom dvije godine značajnije smanjivati udjel javnog duga u BDP-u, s time da projekcije pokazuju da je takav trend održiv u srednjem roku i potom pristupiti razgovorima o ulasku u tečajni mehanizam. Nakon ulaska u ERM II, tijekom iduće dvije godine moramo zadovoljiti takozvane Maastrichtske kriterije koji se odnose na stopu inflacije, dugoročne kamatne stope, proračunski deficit, javni dug i stabilnost tečaja kune prema euru. Pritom naš najveći problem u ispunjavaju pet potrebnih kriterija za prelazak na euro jest smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u koji je sada na razini od oko 85 posto, jer bi ga u iduće dvije godine (2017. i 2018.) trebalo značajnije početi smanjivati. No, potrebno je znati kako za prelazak na euro nije nužno ispuniti fiksni kriterij o smanjivanju udjela javnog duga u BDP-u na 60 posto, već je moguće i dovoljnom brzinom smanjivati udjel u javnom dugu, slijedom čega Europska komisija može odlučiti da smo vjerodostojni u tom pogledu i ‘odobriti’ nam prelazak na euro, ističe guverner Vujčić i naglašava kako do 2020. nećemo još ući u Europsku monetarnu uniju, ali i da bismo mogli ući u ERM II, što bi doista značilo efektivan početak priprema za uvođenje eura, o čemu je i razgovarao s premijerom.