Kako je boraviti i živjeti u najsiromašnijoj zemlji na svijetu, među gotovo dva milijuna ljudi koji nakon razornog potresa 2010. godine i dalje žive bez krova nad glavom, s manje od dva dolara na dan, na rubu svakog ljudskog dostojanstva i nama nezamislivog siromaštva i goloj borbi za opstanak, bez hrane i pitke vode, bez struje, bez obrazovanja – to je najbolje u proteklih godinu i pol dana iskusila misionarka, sestra Ana Mirjam Filipović, redovnica družbe Služavke Kristove iz Slavonskog Broda.
Podsjetimo, s. Mirjam je u siječnju 2015. kao misionarka s još dvije sestre Služavke Maloga Isusa otišla u glavni grad Haitija Port-au-Prince i u tamošnjem hrvatskom domu za djecu „Blaženog Alojzija Stepinca“ skrbi o pedesetak djece, (29 djevojčica i 21 dječaka u dobi od 3 do 19 godina), a koja su nakon potresa ostala bez roditelja i bez doma, ili se oni o njima ne mogu brinuti.
“Mi kršćani pozvani smo na služenje, jer ako ne služimo bratu čovjeku nismo vrijedni života”, istaknula je s. Mirjam citirajući papu Franju, na početku svjedočanstva o svom misionarskom poslanju i djelovanju časnih sestara na Haitiju. Kako se živi u toj najsiromašnijom zemlji na svijetu koja broji gotovo jedanaest milijuna stanovnika, u kojoj je u razornom potresu (od 7,6 stupnjeva po Richteru) 2010. godine poginulo 316 tisuća ljudi a više od 310 tisuća ih je ozlijeđenih, najbolje je opisala jednom potresnom rečenicom: na Haitiju se doslovno, rađa, živi i umire na ulici, jer ljudi nemaju najosnovnijih uvjeta za život, odnosno više od polovice stanovnika (5,5 milijuna ljudi) je pothranjeno i nepismeno, a država ne pruža nikakvu medicinsku pomoć.
Port-au-Prince je grad u kojemu nema državnih škola niti obrazovanja, osim privatnih koje si mogu priuštiti samo privilegirani, grad u kojemu nema javnog prijevoza (osim TAP TAP vozila kojim se u uličnim gužvama nekoliko kilometara vozi i po nekoliko sati), grad u kojemu su nastambe većine stanovnika tek šatori uz rub prašnjavih ulica, ili ruševine u kojima u nekoliko kvadrata na smjenu živi i spava po njih desetero, u kojemu je potpuno poremećen ekološki sustav i uništene sve šume, a vegetacije gotovo da i nema. „Tko je vidio najsiromašnije ljude svijeta, osjeća se dovoljno bogat da pomogne“, kaže s. Mirjam i podsjeća kako je nama u Hrvatskoj zapravo odlično i kako nam uistinu ništa ne nedostaje.
S. Mirjam u Hrvatskoj je na godišnjem odmoru, ali ističe da jedva čeka da se vrati u Haiti, gdje želi ostati do kraja svoga života, jer je kako je istaknula to ostvarenje njezine dugogodišnje želje da pomaže najsiromašnijima. Želja joj je Port-au-Princeu otvoriti školu za siromašnu djecu, obzirom da sada postoje samo privatne škole, koje pohađaju djeca bogatijih obitelji. „Za skrb i odgoj jednog djeteta u Haitiju potrebno je godišnje oko 1250 US dolara (za hranu, medicinsku skrb, odjeću i školovanje), a bez brojnih donacija hrane i odjeće koje primamo sa svih strana svijeta, troškovi bi bili znantno veći. Stoga želimo i dalje pružati podršku drugim dječjim domovima i svima koji su u potrebi“, kaže s. Mirjam.
Donacije za pomoć siromašnim Haićanima mogu se uplatiti na broj računa IBAN CH71 8124 4000 0022 6428 6, Ana Filipović, sestra Mirjam – pomoć za Haiti – Untere Zelgstrasse 4, 9034 Eggersriet. „Širite priču o nama i našem misijskom djelovanju, pratite nas na Facebook profilu Mirjam Ana Filipović“, poručuje na kraju naša misionarka s Haitija, citirajući Slugu Božjega Josipa Stadlera: imajte prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce majčinsko, a prema sebi srce sudačko”
Ivica Vlašić
fotografije: arhiva s. Mirjam
