Kako je premijer Andrej Plenković rekao da mu “nije jasno čemu štrajk učitelja”, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec bio je vidno zadovoljan što mu je mogao odgovoriti kako brojke pokazuju da učitelji “jasno znaju zašto štrajkaju”.
A brojke pokazuju da se štrajku odazvalo oko dvije trećine zaposlenih u školama nakon što su propali pregovori u kojima je Vlada nudila povećanje dodatka na plaću od 2 posto 1. listopada ove godine i 2 posto 1. lipnja iduće godine, dok su sindikati tražili 6-postotno povećanje. Za neki srednji put, ultimatum ili zahtjev Vladi odlučio se koalicijski partner HNS, tražeći rast od 4 posto i neće odstupiti “ni za milimetar”.
Zasad se čini da za milimetar neće odstupiti ni premijer Plenković, piše Jutarnji list.
“Raditi štrajk kad već sada dobivate ponudu na stol od 4 posto u odnosu na 6 posto, koliko tražite, djeluje malo pretjerano. To nije volja za kompromis, nego za svojevrsnu opstrukciju”, poručio je sindikatima, dajući na znanje kako postoji razlika između onog što je “logično i normalno i onoga što se čini pretjeranim”. Ipak, ovaj “frontalni udar”, kako ga naziva predstavnik sindikata Mihalinec, na kraju će vjerojatno završiti nekim kompromisnim rješenjem, kao što se to dogodilo mnogo puta do sada, uključujući i posljednje zahtjeve zaposlenih u zdravstvu.
No, ostaje pitanje što će svi ti kompromisi značiti za proračun i održivost javnih financija, imajući u vidu očekivano usporavanje ekonomije, ali i Vladin plan da iduće godine Hrvatska uđe u tečajni mehanizam ERM2, što predstavlja prvi korak prema uvođenju eura. To, naravno, podrazumijeva i ispunjavanje određenih kriterija o proračunskom saldu i zaduženosti zemlje.
Kada bi Vlada prihvatila prijedlog o povećanju plaća u školstvu za 4 posto, u HNS-u su izračunali da bi to proračun stajalo oko 260 milijuna kuna. Istodobno, neki su izračuni pokazali da bi sindikalni prijedlog koštao oko 400 milijuna kuna, koliko iznosi i trošak i nedavno potpisanog ugovora između sindikata zdravstva i ministra Milana Kujundžića, a kojim se zaposlenima u zdravstvu od 1. rujna povećavaju dodaci na plaće za 7 posto. Kako je rekao Kujundžić, za isplatu uvećanih dodataka do kraja godine bit će potrebno 100 milijuna kuna, a potom ukupno 400 milijuna kuna godišnje.
Iz toga proizlazi da bi povećanje plaća u zdravstvu i školstvu stajalo oko 800 milijuna kuna, što se i ne čini mnogo u odnosu na ukupne rashode za zaposlene. U ekonomskim i fiskalnim smjernicama koje je predstavila u srpnju stoji da Vlada u idućoj godini planira za plaće izdvojiti 30,4 milijarde kuna i to, u odnosu na ovu godinu, znači rast od 1,3 milijarde kuna ili oko 4 posto. No, to se povećanje odnosi na redovni minuli rad, novo zapošljavanje i efekte ovogodišnjeg povećanja plaća, ali ne uključuje zahtjeve sindikata zdravstva i školstva ni povećanje osnovice za plaće svih 240.000 javnih službenika i namještenika.
Za ekonomiste je prihvatljivo da plaće ne rastu brže od produktivnosti. Bude li BDP iduće godine rastao po stopi od oko 3 posto, a inflacija oko 1 posto, može se očekivati i rast prihoda od oko 4 posto. U tom slučaju, kao što je i planirala, Vlada si može priuštiti rast mase plaća od oko 4 posto. Koliko bi on u konačnici mogao iznositi, zasad je teško procijeniti. Dodatni argument koji ne ide u prilog velikom rastu plaća jest činjenica da Hrvatska već izdvaja veliki iznos za zaposlene u javnom sektoru. Prema posljednjim procjenama MMF-a, on je na razini od 11,3 posto BDP-a, najvišoj među usporedivim zemljama, a razlog je prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru.
Kada traže povećanje plaća, kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, sindikati to rade pametno, izlože zanimanja s kojima se nije teško solidarizirati.
“Tko ne bi podržao zahtjeve liječnika i učitelja da dobiju veće plaće? Međutim, problem nastaje kada se kroz te pregovore provuku i drugi. A kako je velik broj korisnika proračuna, to onda znači i velik rast mase plaća”, kaže Nestić, koji se zalaže za selektivno povećanje plaća, u skladu s ozbiljno razrađenim Vladinim planom za upravljanje ljudskim resursima u javnoj i državnoj upravi.
izvor:seebiz.eu