Kovanice najmanje vrijednosti, one od jedne i dvije lipe, postale su preskupe za proizvodnju te se ne proizvode već šest godina. U Hrvatskoj narodnoj banci kažu da kovanica od jedne i dvije lipe još ima dovoljno u opticaju. Ipak, banke ih imaju, ali trgovci ih ne koriste, pa iz središnje banke upravo zbog toga ne odbacuju mogućnost da se i cijene koje završavaju na 49, 59, 99 lipa ukinu.
Iako u većini trgovina cijene velikog broja artikala završavaju upravo na 99 lipa, trgovci ostatak od jedne lipe kupcima rijetko vraćaju, a ni kupci ga ne čekaju. Ekonomski stručnjaci su izračunali koliko takva praksa godišnje košta državu: ako tri milijuna kupaca na ovaj način godišnje izgube po 20 kuna, kada se oduzme 25 posto PDV-a, u državni proračun ulazi 75 milijuna kuna manje. “To je crno tržište i radi se o velikim iznosima”, kažu u Udruzi potrošača.
Veliki trgovački lanci imaju puno više kupaca i artikala na policama s cijenama koje završavaju na 99 lipa. Primjerice, veliki maloprodajni lanac ima 650 tisuća kupaca dnevno. Pretpostavimo da ih 30 posto (195 tisuća) plaća gotovinom i neka svaki od tih 195 tisuća na blagajni “ostavi” dvije lipe, dobit ćemo ukupno 3900 kuna dnevno. Ako uzmemo za izračun pet dana u tjednu, tada dolazimo do godišnjeg iznosa od 1,014.000 kuna. Računica je jednostavna: 3900 kuna x 5 dana = 19.500 kuna. Godina ima 52 tjedna x 19.500 kuna = 1,014.000 kuna godišnje.
Mirko Palić s Ekonomskog fakulteta kaže da treba sagledati sve aspekte, ali da bi s vremenom moglo doći do ukidanja kovanica od 1 i 2 lipe. I to kroz nekoliko godina. Teško je izračunati koristi ili nedostatke, ali je jasno da je trošak izrade jedne kovanice 7.7 puta veći od njezine vrijednosti, ali svjedoci smo toga da one odlaze iz upotrebe.
izvor: portali