Za sve zaposlenike koji nemaju fiksno radno mjesto, poput trgovačkih putnika, raznih majstora i servisera ili patronažnih medicinskih sestara, put do prvog odredišta na kojem obavljaju posao i put sa zadnjeg radnog zadatka u danu smatra se radnim vremenom, presudio je Europski sud pravde. U presudi stoji kako je sud ovakvu odluku donio kako bi zaštitio zdravlje i sigurnost zaposlenika koji ne rade po uredima.
Presuda glasi:
“Činjenica da radnici započinju i završavaju putovanja u svojim domovima direktno proizlazi iz odluke njihova poslodavca da ukine regionalne urede, a ne iz želje samih radnika. Zahtijevati od njih da podnesu teret odluke poslodavca bilo bi u suprotnosti s ciljem zaštite sigurnosti i zdravlja radnika koji proizlazi iz Direktive, što uključuje nužnost jamčenja minimalnog perioda odmora radnicima.”
Ovo zapravo znači da bi tvrtke koje zapošljavaju radnike kao što su električari, njegovatelji, razni instalateri ili prodajni zastupnici mogle kršiti propise EU o radnom vremenu, kada bi primjerice zatvorili regionalni ured. Cijela priča krenula je iz Španjolske, od tvrtke Tyco koja se bavi instaliranjem sigurnosnih sustava. Tvrtka je 2011. godine zatvorila sve svoje regionalne urede, nakon čega su njihovi monteri morali trošiti puno vremena na putovanja do prvog klijenta u danu, ali i na povratku kući nakon obavljenog posla, što im nije bilo uračunato u radno vrijeme.
izvor: N1