Ksenija Karabegović, slavonskobrodska make up artistica i microblading stručnjakinja svjetskoga glasa, protekla je tri tjedna boravila na Filipinima. Iz te egzotične azijske zemlje u kojoj je na poziv tamošnjih organizatora kao gošća predavačica održala još jedan u nizu edukacijskih tečaja o tehnici extreme natural look microbladingu, vratila se prepuna dojmova i nevjerojatnih doživljaja.
Filipinci su vrlo talentirani
„Na samom tečaju bile su dvije skupine po 10 polaznika, koji su prošli basic class i master class, a osim pretežito Filipinaca, bile su i dvije žene, jedna iz Indonezije, a jedna iz otočne zemlje Guam. Sve su to ljudi već prisutni u beauty svijetu, kao make up artisti, kozmetičarske struzke s nekakvim temeljnim znanjem, a među polaznicima su bila i dva liječnika dermatologa, koji su pokazali interes da se bave time, baš u Manili u prestižnoj klinici gdje su ljudi spremni izdvojiti i po tisuću eura za jedan tretman sređivanja obrva. Polaznici su vrlo talentirani, brzo uče, toliko su bili sveprisutni i pažljivi tijekom predavanja, a dvoje njih odmah je dobilo certifikat kakav i sama posjedujem“, priča nam Ksenija, oduševljena prije svega samom organizacijom i uvjetima održavanja tečaja, susretima s puno ljudi i novim poznanstvima.
Iskustva nadmašila očekivanja
Zanimljivo je, kaže, bilo na samom tečaju gdje su polaznici vježbali iscrtavanje obrva na face skinu (lateks podlozi), s naglaskom na patentu azijskih obrva, koje su drugačije od europskih, ali je princip rada isti. Bio je to pravi izazov za početnike. U dijelu master classa analizirali su se brojni savjeti kako nešto odraditi što bolje, gotovo do savršenstva, kako si olakšati posao, kako iscrtati liniju da se ista uklopi do te mjere da se i ne primijeti da je nacrtana. „Bilo je zaista vrlo interesantno, a posebno budete zadovoljni kad procijenite da vas zaista netko sluša. Tada dajem zaista sve od sebe. Mislim da sam po tom maksimalnom perfekcionizmu i cijenjena i prepoznata kao dobar učitelj, jer dajem sve od sebe. Tome u prilog govore i ocijene koje sam dobila u reviewu, svi su me polaznici ocijenili s 10/10“, kaže Ksenija dodajući da je iskustvo s Filipina nadmašilo sva njena očekivanja u svakom pogledu. Pratio ju je i njezin suprug i PR menadžer Alen Karabegović.
Metoda prihvatljiva i u medicini
Posao kojim se bavi ova mlada Brođanka tek se počeo širiti, i ona vjeruje da će u dogledno vrijeme biti jedno od nezaobilaznih metoda u estetskoj medicini, posebice kod ljudi koji imaju alopeciju, ili su bez dlaka (obrva, kose…) ostali nakon procesa kemoterapije ili zbog neke bolesti. U tom slučaju, očekuje da će i Zavodi za zdravstvena osiguranja mnogih razvijenih zemalja pokrivati troškove samog tretmana, odnosno liječnici izdavati i uputnice.
Filipini – egzotična zemlja veselog i neobičnog naroda
No, osim samog stručno edukacijskog dijela boravka na Filipinima, Ksenija Karabegović slobodno je vrijeme iskoristila za upoznavanje zemlje, ljudi, kulture, prirode, hrane i mnogih zanimljivosti koje treba doživjeti. Filipinci su veseo i zanimljiv narod. Zemlja je to s više od 90 posto katolika, dakle izrazito katolička zemlja, pa tim više čudi što je svaka različitost prihvaćena kod većine. Naime, na svakog šestog straight čovjeka, dolazi jedan gay, a ima i puno transrodnih osoba. I među polaznicima Ksenijinog tečaja bili su jedan transseksualac i dva homoseksualaca. Muškarci su u prosjeku niži od naših žena, a Filipinske su iznimno lijepe, nježnog i krhkog izgleda, poput djevojčica. „Kako ti njihovi transrodni ljudi izgledaju, to nije ni smiješno, zaključila sam da su u većini slučajeva greške prirode. Imate muškaraca koji imaj prirodne ženske konture lica, i ruke poput žena s nježnim prstima i urednim noktima. Masovna je pojava „drugačijih“, ali prihvaćenih u društvu“, priča Ksenija.
Ne znaju za Hrvatsku?
Kaže kako, nažalost, Filipinci na prvu ne znaju za Hrvatsku, čak ni poslovično po nogometnom predznaku. Zbog tog tvrdog R u Croatia, svi detektiraju Rusiju (Russia). Nogomet kod njih nije popularan, ali zato košarka je, pa kad im spomenemo Tonija Kukoča i pokažemo naše crveno bijele kockice, onda se sjete da su čuli za Hrvatsku.
Manila – grad velikih socijalnih razlika
O filipinskom glavnom gradu Manili, koji broji 13 milijuna stanovnika teško je ukratko reći sve, ali grad je zaista impresivan. Za nekoga tko nije navikao na nesnosne gužve, promet je „da se upucaš“, posebice dok se nekoliko kilometara voziš tri sata. U gradu su primjetne velike socijalne razlike, više je siromašnih nego bogatih. Na svakom uglu mogu se vidjeti skupine vjernika koji mole pred kipovima svetaca, a žalosna je činjenica da se mnogi rađaju i umiru – na ulici,djeca rađaju djecu, mnogi žive u nastambama obloženim daskama. Gotovo svi bosi hodaju, prljavi, praćeni rojevima muha, sve su to slike na 15 minuta od najužeg gradskog centra. Ima dosta kriminala, krađa, pa nije čudno što grad vrvi policijom i zaštitarima pred gotovo svakom ustanovom ili trgovinom. „Zaista impresivan grad, a prvo što smo posjetili bila je njihova velika gradska tržnica. To vam je Sodoma i Gomora, grotlo. Domaćini su nam savjetovali na tržnicu otići bez ikakvog nakita, mobitela, skupe odjeće, torbice, jer bismo bez svega toga ostali. Opasnost od krađe vreba na svakom koraku. Suprug je imao nešto novaca u džepu, pa smo uspjeli kupiti nešto egzotičnog voća“ – opisuje Ksenija i dodaje da su među ostalim znamenitostima posjetili i čuveni Ocean park.
Vječno ljeto, tirkizne plaže, česti tajfuni
Kad je o klimi riječ, na Filipinima je vječno ljeto. Temperature danju su oko 30, noću ne padaju ispod 20 stupnjeva, ali su česti tajfuni. „Upravo smo dan prije nego što je Manilu zahvatio tajfun otišli iz grada prema Boracayu, na prekrasnu White Beach s tirkiznim morem, ondje smo za 30 kuna dobili i svoju skulpturu od pijeska, koje su tamo pravi hit među turistima, a izrađuju ih uglavnom djeca i mladi. Ta „bijela plaža“ na kojoj smo bili proglašena je prije četiri godine najljepšom plažom na svijetu. Filipinski arhipelag inače ima oko 7500 otoka, od kojih je naseljeno 2000“, ističe Ksenija.
Hrana raznolika i ukusna, s obaveznom rižom
Posebno ju je dojmila hrana na Filipinima, koja je, kaže raznolika i ukusna, bazirana uglavnom na piletini s rižom na sto načina i uglavnom ribi i plodovima mora. Uz svako jelo serviraju i rižu i za Filipince je uvredljivo ako ne naručiš rižu, a kruh uglavnom ne poslužuju. Samo ekstremni bogataši jedu puretinu, pureće meso je izrazito skupo, kao kod nas recimo jastog. Od silnog jela sa švedskog stola u hotelu ostaneš gladan, naime, oni za doručak zapravo jedu ručak, a nama Europljanima je nezamislivo u 7 sati ujutro jesti svinjski gulaš s rižom ili pečeno meso s pikantnim umacima.
Uskoro nova putovanja – u Južnu Ameriku
U svakom slučaju, priča je puno, a ostali su i svakodnevni kontakti s polaznicima. Već po samom povratku u Hrvatsku, Kseniju su zvali nekih od polaznika tečaja iz Manile, s izrazima divljenja i upitima kad će se vratiti. No, pred Ksenijom je novi daleki put, već 11. studenog ide u Brazil, u Rio de Janeiro i Sao Paolo, gdje će također održati višednevni edukativni tečaj o microbladingu. Nakon toga, u prosincu ponovo ide u Meksiko, a u 2017. sve do travnja europska turneja koju organizira milanska tvrtka Bioteck, u suradnji s kojom Ksenija Karabegović promovira svoju tehniku i liniju proizvoda i alata za istu. Za slijedeću godinu planiran je i put u Peru, a u srpnju pak ponovni odlazak na Filipine. Radujemo se novim pričama iz mnogih dalekih zemalja i iskustvima kojima Ksenija usavršava svoju karijeru i ovu izrazito kreativnu vrstu umjetnosti kojom se bavi, a koju – nažalost, hrvatski medijski prostor još ne prepoznaje…
Ivica Vlašić
