Članstvo u EU Hrvatskoj je donijelo brojne koristi, no samo po sebi nije riješilo nagomilane ekonomske probleme, već je za tako nešto potreban veći i zdušniji angažman nacionalnih vlasti. Zaključak je to koji proizlazi iz nove analize Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW), u kojoj se, među ostalim, daje i cost-benefit analiza naše zemlje. Analiza obrađuje izglede jačanja konkurentnosti regije u cjelini, pa tako i Hrvatske.
U dijelu koji se bavi Hrvatskom stručnjaci WIIW-a, među ostalim, ocjenjuju da hrvatsku političku scenu karakterizira “paralizirajuća podjela” na dva politička bloka – jedan predvođen HDZ-om, a drugi SDP-om. Među njima, zaključuju, u ekonomskoj politici nema većih razlika, a glavna kost razdora između, uvjetno rečeno, “crvenih” i “crnih” u hrvatskoj politici i dalje je odnos prema Drugom svjetskom ratu i poraću.
Dok se dvije vodeće hrvatske stranke svađaju oko tih pitanja, gospodarstvo zemlje, iza koje je šest godina recesije, nastavlja tapkati u mjestu. Ili, zadnjih godinu i pol, vrlo sporo kreće naprijed. I dalje smo, međutim, pri samom dnu ljestvice EU po razvijenosti i standardu.
Preporuke Instituta govore o pet mjera koje bi Hrvatska trebala poduzeti kako bi ojačala konkurentnost i potaknula gospodarstvo.
Pet preporuka instituta iz Beča:
1. Politika plaća utemeljena na suradnji i dogovoru socijalnih partnera
2. Ulaganja u reformu obrazovanja, kao doškolovanja i prekvalifikacija
3. Spretnije povlačenje novca iz fondova Europske unije
4. Smanjenje “loših kredita”, osnivanje“bad” banke
5. Interna devalvacija radi dizanja konkuretnosti